Kako vam se svidza blog?

četvrtak, 3. veljače 2011.

Mudre izreke Hasana El-Basrija

-Plemenit covjek zuri uciniti dobro sto prije, a pokvarenjak odugovlaci s cinjenjem dobra i od njega bjezi. 
-Cuvaj se Allahovih dz. s. zabrana , bices pobozan! 
-Budi zadovoljan sto ti je Allah dz.s. dao, bices bogat! 
-Darezljivost i iskrenost najbolja su svojstva!

-Savrsen covjek je onaj, u koga se nadje cetvero: 
• vjera koja ga upucuje

• razum za kojim se povodi
-plemenito porijeklo koje ga cuva i

• stid koji mu dostojanstvo stiti. 

A u koga se nadje makar jedno od ovoga, on je u svom narodu medju odabranima.... 
-Dvoje ne mogu nikada zajedno: zadovoljstvo i zavist. 
-Dvoje se nikada ne razdvajaju: pohlepa i mrznja. 
-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....

-Nasa vjera je cvrsta, a istina je zaista teska. Covjek je slab i nemocan; zato neka se zaprti onoliko koliko moze nositi. Jer ako se pretovari obavezama, strahovati je zbog mrzovolje i napustanja poslova. 
-Ispravno misljenje i poboznost najbolja su djela. Ko svoj zivot po njima uredi , sigurno je da ce se spasiti.Svako drugi neka preispita svoje zivljenje. Ispravno misljenje je kao ogledalo u koje se rastavljaju dobra od hrdjavih dijela. Ko se osloni na ispravno misljenje, spasice se, a ko ga zanemari, propasce. 
-Trazi slast u trome: u namazu, u ucenju i razumjevanju Kur'ana i u zikru. Ako u tome nalazis slast, idi i budi radostan! U protivnom, znaj da su tvoja vrata zatvorena, pa ih nastoj otvoriti! 
-Da nije smrti, bolesti i nemastine, covjek se ne bi nikada pokorio. Jer, cak i pored ovog troga , on je nestrpljiv. 
-Ljudi, mi smo, tako mi Allaha, stvoreni za vjecnost, a ne za prolaznost. Mi se samo selimo iz kuce u kucu.

-Cuvajte se poboznjaka koji je neznalica i ucenjaka koji je razvratnik, ta oni su veliko iskusenje za svakog. 
-Cudan li je ovaj covjek! Dva cuvara i pratioca ga nikada ne ostavljaju sama. Njegov jezik im je pero, a pljuvacka – tinta. A on opet govori ono sto ga se ne tice! 
-Pametan nastoji i dan i noc da sto vise dobra uradi, jer je u njegovom srcu strah da mu se mozda neće smilovati Stvoritelj i Gospodar njegov. 
-Covjece, ne mozes promjeniti rok odredjenja, niti mozes izgubiti svoju nafaku, a i uzeti nafaku drugome! Cemu onda mucno naprezanje i ubijanje duse?! 
-Najbolja je zlatna sredina u svemu.

-Covjek je stalno izmedju troga:

• iskusenja koje dolazi,

• blagodati koja prolazi i

• smrti koja sve odnosi.


-Ko nije bio stavljen na kusnju bio je prevaren.

-Ko se borio protiv istine, izgubio je. 
-Covjek je stalna meta: iskusenjima, nesrecama ili smrti. 
-Wallahi, nijedan covijek nije dobio ovaj svijet a da nije izgubio dostojanstvo i vjeru. 
-Nije pravedan onaj koji trazi da ga postujes, a on ti uskracuje svoju pomoc. 
-Budi dobar susjed bit ces vjernik.

-Voli ljudima ono sto volis sebi, bices pravedan! 
-Ne smij se mnogo jer to umrtvljuje tvoje srce i citavo tijelo! 
-Nema vjere onaj ko covjecnosti nema. 
- Znanje je bolje od nasljedstva; odgoj je najcistiji obraz; poboznost je najsigurnija opskrba; ibadet je najbolja zarada; razum je najbolji vodić; lijepo ponasanje najbolji je drug; blagost je najbolji pomocnik; zadovoljstvo je najvece bogatstvo; Allahova pomoc je najbolja pomoc; a sjecanje na smrt najbolji je propovjednik. 
-Covjek gospodari razumom, darezljivoscu i blagoscu. 
-Bolest cisti tijelo kao sto zekat cisti imetak. Tijelo koje ne zna za bolest je kao imetak koji se ne cisti zekatom: u njemu nema napretka. 
- Da nema zaborava umnozili bi se fekihi (pravnici).

-Cuvaj se troga sprijecices sejtanu prilaz:

*nikada se ne osamljuj s tudjom zenom pa makar govorio da je poducavac Kur'anu;

*nikako ne idi vladaru makar govorio da mu naredjujes ciinjenje dobra, a zabranjujes cinjenje zla;

*ne sjedi sa novatorom u vjeri jer ce ubaciti otrov u tvoje srce i tako ti pokvariti vjeru. 

-Covjece, ne zavaravaj se s tvrdnjom da je covjek s onim koga voli. Neces biti s dobrociniteljima sve dok ne budes radio kao oni… 
- Dosta je propalih jer su pohvaljeni bili. 
-Dosta je propalih jer su bili zavarani time sto se prema njima dobrodusno bilo. 
Neko je bio pohvaljen u prisustvu Allahova Poslanika , s.a.v.s., pa je Poslanik rekao; Upropastili ste ga!Jer da je pohvalu cuo, nebi se vise nikada spasio.-Najprece je da budes svoj gospodar, da jezik svoj drzis svezan i da ne povladjujes pohotama tijela. 
-Ko sebe pred svijetom kudi – hvali se; a lose je to sto cini.

-Da nije plemenitih, zemlja bi se prolomila; da nije dobrih , stradao bi citav narod; da nije ucenih, ljudi bi bili kao zivotinje; da nije vlasti, ljudi bi se medjusobno unistili; da nije blesavih, svijet bi bio razrusen; da nije vjetra, sve bi se ustajalo i usmrdilo! 
-Tri najvece propasti su:

• vodja kome se pokoris pa te zavede,

• susjed koji siri tvoje zlo,a sakrije tvoje dobro, i

• siromastvo koje boli zadaje.
- Ako primijetis u svog djeteta ono sto mrzis, ucini pokajanje Allahu dz.s i zatrazi njegov oprost, jer je to udio tvoje naravi, odnosno tvoj grijeh koji si ranije pocinio. 
-Kada ljudi budu pokazivali svoje znanje, a izostavljali svoja djela , kada budu voljeli na jeziku a mrzili u srcu i kada budu kidali rodbinske veze, Allah dz.s. ce na njih baciti svoje prokletstvo i uciniti ih i gluhim i slijepim. 
-Iskusenje je kazna koju Uzviseni Allah dz.s. salje onda kada ljudi grijese iz inata. 
-Izbjegavati glupa covjeka je cin priblizavanja Uzvisenom Allahu. 
-Druzenje s pametnim ucvrscuje covjekovu vjeru. 
-Vjernika postivati spada u sluzenje Allahu dz.s , a pomoc Allahova zadobija se borbom protiv razvrata i grijeha.

-Neka ovca ne bude pametnija od tebe: nju tjera povik i vraca pogled. 
-Vjernik se ne zabavlja pa da bude nemaran. On stalno razmislja pa je zato tuzno zabrinut. 
-Koga njegov namaz ne sprijeci od ruznih i hrdjavih djela, udalji ga od Allaha dz.s i navuce na njega Njegovu srdzbu. 

nedjelja, 30. siječnja 2011.

Allahov poslanik, Muhammed s.a.v.s.


Muslimani, vjernici nemaju nikakvu dilemu da je islam pravi izbor i da je islam jedina priznata vjera kod Allaha, dž.š., kao što i Kur'an proklamuje: "Kod Allaha je priznata vjera islam." I da se Kur'anom i islamom treba ponositi: "Kur'an je, zaista, čast i tebi i narodu tvome; odgovarat ćete vi." (Kur'an, Ez-Zuhruf, 44.)
Navodi se u tefsiru da "zikr" (opomena) ovdje znači: "šeref" (čast). Ovo mišljenje pored Ibn- Abbasa, r.a., zastupaju i drugi. Odabrao ga je Ibn-Džerir, te nikad ništa drugo nije htio reći.
Čovječanstvo jednostavno treba vjeru, treba islam. Univerzalne vrijednosti islama su razlozi ne da budemo frustrirani islamom i da bolujemo od kompleksa manje vrijednosti, nego, naprotiv, da budemo ponosni što smo muslimani.
Svake godine neki utjecajni listovi prave rang liste najutjecajnijih osoba u svijetu, međutim to ne utječe na generalnu listu koju je ustrojio, još 1978. godine jedan američki profesor. Magazin „Tajm" je, na svojoj novoj listi, za najutjecajnije osobe u prošloj godini u svijetu proglasio Dalaj-lamu, Vladimira Putina, Breda Pita i Anđelinu Džoli. To rangiranje, međutim, nije izazvalo nikakve promjene i pomjeranja na listi od 100 najutjecajnijih osoba u historiji koju je sačinio i u novoj knjizi objavio američki profesor Majkl H. Hart. Prema tom autoru, Božiji poslanik Muhammed, a.s., stavljen  je na prvo mjesto i čelo te liste.
Kriterij kojim se Hart rukovodio podrazumijeva one čije su ideje, znanja, postupci i rezultati tokom života usmjeravali razvoj civilizacije, utjecali na milione ljudi i, direktno su ili indirektno, ugrađeni u svakodnevnicu. Tu su se našli brojni politički i vjerski lideri, kao i naučnici, pisci, pronalazači, ljekari, moreplovci i umjetnici.
Kada opisuje Muhammeda, a.s., prof. Hart kaže: „Muhammed je jedini čovjek u historiji koji je bio podjednako uspješan i na vjerskom i na sekularnom planu" - ukazujući da je ,,mali trgovac, rođen u šestom vijeku u arabijskom gradu Mekki, spletom okolnosti i vlastitim sposobnostima, uspio da utemelji i religiju i sistem vrijednosti i naciju i carstvo, čiji vjersko-politički koncept i sad slijedi više od 1,3 milijarde ljudi, uz tendenciju povećanja tog broja na raznim dijelovima planete. Za života, Muhammed, a.s., je ujedinio plemena u Arabiji, potom se njegovo učenje proširilo po cijelom Srednjem Istoku, a samo stotinjak godina kasnije stiglo je do Indije i kroz sjevernu Afriku u južnu Italiju i Španiju. Uprkos stagnacijama i padovima u političkom i ekonomskom utjecaju, islam ni danas nije izgubio trend širenja; na istoku je dospio do Indonezije, na jugu do centralne Afrike, na sjeveru do Njemačke i Velike Britanije, a na zapadu do SAD."
I onda prof. Hart stavlja Muhammeda, a.s., na čelo 100 najutjecajnijih ljudi koji su prodefilovali kroz historiju ljudskog roda. Iza njega su ostali svi drugi: I 2. Isak Njutn, (fizičar), 3. Isus Hrist (mesija), 4. Buda (filozof), 5. Konfučije (filozof), 6. Pavle (apostol), 8. Johan Gutenberg (štampar), 9. Kristofer Kolumbo (moreplovac), 10. Albert Ajnštajn (fizičar), 11. Luj Paster (mikrobiolog), 12. Galileo Galilej (astronom), 13. Aristotel (filozof), 15. Mojsije (prorok), 16. Čarls Darvin (prirodnjak), 27. Karl Marks (filozof), 34. Napoleon Bonaparta (car), 39. Adolf Hitler (političar), 40. Platon (filozof), itd.
Koje taj profesor Hart koji Poslanika islama, Muhammeda, a.s., stavlja na prvo mjesto najutjecajnijih, iako ga opisuje kao jednog običnog arapskog ,,malog trgovca, rođenog u šestom vijeku u arabijskom gradu Mekki, ...koji je uspio da utemelji i religiju i sistem vrijednosti i naciju i carstvo, čiji vjersko-politički koncept i sad slijedi više od 1,3 milijarde ljudi, uz tendenciju povećanja tog broja na raznim dijelovima planete.
 Ko je profesor Majkl Hart?
Je li to neki islamski fundamentalist koji sa stajališta islama i ponosa vjerom, Kur'anom i Poslanikom stavlja Poslanika islama na prvo mjesto liste svih utjecajnih ljudi koji su prodefilovali istorijom. Ne, Hart nije musliman i nema ništa sa islamom, ali ima naučni pristup i nepristrasnost. Majkl Hart (74) završio je matematiku na Univerzitetu Kornej, doktorirao astrofiziku na Prinstonu, uz prethodne diplome fizike, astronomije, kompjuteskog programiranja i prava. Bio je naučni saradnik u agenciji NASA, a potom profesor na Univerzitetu San Antonio u Teksasu.
Slažemo se sa profesorom Hartom da je Muhammed, a.s., prvak ljudskog roda. Ali postavljamo pitanje i prof. Hartu i svim drugima koji ne vjeruju u Misiju Allahovog Poslanika i njegovo poslanstvo od Allaha, zašto se ne zamisle nad činjenicom da jedan mali trgovac rođen 571. nakon Isaa, - mi dodajemo i to da je bio nepismeni mekkanski Arap -  u eri kompjutera i eri strahovitih naučnotehničkih i tehnoloških pronalazaka, zasjedne na listu najutjecajnih ljudi kroz historiju.
Što to nije neko drugi?
Od nebrojenih milijardi koje su prodefilovale historijom. Razlog je jednostavan. Mogao je to biti i bilo ko drugi ali pod jednim uslovom a taj je da ga odabere Svemogući kao poslanika... Kad on nekog odabere, onda iako je po Hartu ,,mali mekkanski trgovac" , on postane  ‘broj jedan' u čitavoj historiji ljudskog roda, potvrdi to i jedan nemusliman istraživač, koji nema nikakve simpatije prema islamu.
 U Kur'anu se kaže: "Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo..." (Kur'an, El-Feth, 29.) "On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje." (Kur'an, En-Nedžm, 3-4.) Muhammeda, s.a.v.s., je odgojio Njegov Gospodar i samo On odgaja tako temeljito i tako dobro. Kaže Allah, dž.š., u 4. ajetu Sure El-Kalem, govoreći o odgoju Poslanika, s.a.v.s.: "Ti si, zaista najljepšeg morala - ćudi." (Kur'an, El-Kalem, 4.)
 U biografiji Allahovog Posslanika, a.s., piše: «Najljepše što je Poslanik, s.a.v.s., posjedovao, bila je počast od Allaha, dž.š., da primi Objavu i umijeće da je prenese ljudima. Bio je blag i tolerantan, sklon oprostu kada treba, strpljiv pri nedaćama i posjedovao je svojstva kojima ga je Allah, dž.š., počastio. Nikada se nije nikome svetio zbog sebe lično. Osveta bi dolazila zbog kršenja Allahovih, dž.š., svetinja, te je bila radi Allaha, dž.š.. Rijetko se kada ljutio, a vrlo brzo mirio.
Posjedovao je Resulullah, s.a.v.s., veliku darežljivost i plemenitost prema slabijim i nejakim. Dijelio je svima za koje je znao da su siromašni. Džabir, r.a., kaže: "Nikada nije od njega nešto zatraženo, a da je rekao: "Ne"
Bio je hrabar, neustrašiv i smion, što se nije moglo zanemariti i zbog toga je smatran najhrabrijim čovjekom. Bio je najpravedniji čovjek, volio je opraštati, govorio je iskreno, cijenio je emanet i to su potvrdili i njegovi prijatelji i neprijatelji. Prije poslanstva nosio je nadimak "El-Emin" (Povjerljivi), pa su zbog toga od njega tražili sud o mnogim stvarima i prije islama.
Imam Tirmizija prenosi od Alije, r.a., da je Ebu Džehl rekao: "Mi ne smatramo tebe lašcem, ali mislimo da je lažno tvoje poslanstvo". Na to je Allah, dž.š., objavio 33. ajet Sure El-En'am: "Mi znamo da tebe zaista žalosti to što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi." (Kur'an, El-En'am, 33.)
Bio je veoma tolerantan, nije se oholio i nije dozvoljavao da mu se ustaje i poklanja kao što se poklanjalo vladarima. Posjećivao je siromahe i družio se sa njima, uslišavao je želje posluge i sjedio je sa svojim drugovima kao jedan od njih. Aiša, r.a., priča: "Popravljao je sebi nanule, šio odjeću i radio kućne poslove kao što i vi radite. Bio je čovjek kao i svaki drugi, čistio bi svoju odjeću, muzao svoju ovcu i sebe opsluživao."
Resulullah, s.a.v.s., je kao nijedno drugo ljudsko biće, poštivao dogovor i zadanu riječ. Čuvao je rodbinske veze. Bio je najmilostiviji, najosjećajniji i najblaži u ophođenju sa svijetom. Bio je druželjubiv, odgojen, jednostavan i veoma pažljiv. Bio je daleko od pokvarenosti, ogovaranja, podlosti i nije uzvraćao zlo zlim.
Nije ni u odjeći ni u ishrani odskakao od svoje posluge. Volio je opslužiti one koji su njega opsluživali da bi ba takav način uzvratio dobro dobrim. Svojoj posluzi nije nikada ni "uf" rekao. Nije ih kritikovao za neurađen posao. Išao je siromašnim na dženazu.
 Da, mi se ponosimo islamom i ponosimo se Allahovim Poslanikom, a pošto islam nije ničije eksluzivno pravo a jeste najveća vrijednost koja se može imati u vremenskom totalitetu, tj, dunjalučki i ahiretski, onda imamo obavezu da ga dostavljamo, da ga nudimo i da ga ne zapostavljamo kod bilo kojeg dijela i sloja društva. Pogotovu ne kod onog intelektualnog koji i najlakše treba shvatiti i razumjeti religijske božanske vrijednosti. Prof. Hart je trebao da to razumije u pravom božanskom svjetlu kad je Allahovog poslanika počastio tom titulom ljudskog prvaka!!! Uzvišeni kaže: "Od robova Allaha se boje učeni" (Kur'an, Fatir, 28.)
 Nije dovoljno samo konvencionalno obrazovanje i poznavanje samo nauke i egzaktnih naučnih činjenica; i nije dovoljno da se pravnici upoznaju samo sa zakonskom legislativom, ekonomisti sa ekonomskim doktrinama, a pedagozi i profesori samo sa pedagoškim znanostima. Treba ih poučavati i vjerskoj misli da bi se oplemenili, produhovili i usavršili i moralno, jer ogoljela savremena nauka u eri vrhunskog razvoja može voditi u strašne kataklizme i uništenje. Šta sve može da učini samo nuklearna energija ako ispadne ispod kontrole? Genetika i druge savremene znanosti? Ali svi trebaju znati da ih dragi Bog promatra i da ne treba da se igraju božanstva...
 Braćo, trudimo se da sve pobrojane osobine Poslanika, s.a.v.s., što je sastavni dio njegova sunneta, pretočimo u naše živote, budimo od onih koji se natječu u dobru i koji se nadaju njegovom šefaatu (zauzimanju) na Sudnjem danu, žudeći za njegovim društvom i društvom ostalih poslanika, šehida i dobrih mu'mina!
Molimo Allaha, dž.š., da nas učvrsti na putu islama, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da pomogne svim ugroženim muslimanima na svakom mjestu, da nas ne iskuša sa nasiljem vlasti i onim što nećemo moći podnijeti, i molimo Ga Uzvišenog da nam bude milostiv na Sudnjem danu uvede nas u džennetske perivoje  u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima! Amin!

Tolstoj o Muhammedu s.a.v.s.


Ruski pisac L. N. Tolstoj pročitao je 1908. godine knjigu Hadisi Muhammeda, a.s. od Abdullaha es-Suhreverdija, koja je bila objavljena u Indiji. Tolstoj je od pročitanih hadisa napravio zbirku i ponudio je na štampanje ruskoj štampariji Posrednik (oktobra 1908.) pod nazivom „Muhammedovi hadisi kojih nema u Kur'anu“. Sam Tolstoj bio je vjernik i dobro je poznavao različite vjerske teme. Njegovo gledište u odnosu na islam može se uočiti i kroz pisma (posebno ono od 15. marta 1909. godine) koja je pisao gđi Jeleni Vekilovoj, Ruskinji udatoj za generala Ibrahim-agu, porijeklom Azerbejdžanca. U Rusiji tog vremena, iako su sami htjeli preći na islam radi opće situacije u azeri-turskom društvu, ili u porodici, roditelji koji su bili različite vjere nisu vršili pritisak u pogledu promjene vjere svoje djece. Upravo o ovome je Jelena Vekilova upoznavala svog savremenika Tolstoja, koga su zanimala ova kretanja i razmišljanja. Tražila je savjet u pogledu toga šta da uradi, koju je vjeru bolje da upiše u lične papire svoje djece. Tolstoj joj, naravno, nije uskratio odgovor.


„Islam, posljednja i najveća vjera..."
Tolstoj

Tolstojev odgovor


"... Što se tiče davanja većeg značaja islamu nego pravoslavnoj (hrišćanskoj crkvi u Rusiji), ja sam punog srca saglasan tome. Koliko god to bilo čudno reći, za mene je islam neuporedivo uzvišeniji od hrišćanstva. Kad bi čovjek imao pravo izbora, svaki razuman pravoslavac (hrišćanin) i svaki čovjek, bez ikakve sumnje i nedoumice, prihvatio bi islam, jednog Allaha i Njegovog Pejgambera.
Zašto? Zato što s Trojstvom, teškom i nerazumljivom božanstvenošću (Otac, Sin i Sveti Duh), s pretajanstvenom Marijom Anom, svecima, njihovim predstavljanjima i komplikovanim ceremonijama... i ne bi moglo biti drugačije. Islam se morao uzdići iznad toliko iskvarenih vjerovanja koja su zauzela mjesto temeljnim vjerskim doktrinama i u jednom periodu prerasla u crkvena vjerovanja. Obratimo pažnju na ovo:
islam se pojavio 600 godina poslije kršćanstva. Sve se na svijetu razvija, usavršava. Kao što i svaki pojedini čovjek sazrijeva, isto tako sazrijeva i cijelo čovječanstvo, postaje savršenije. Značenje, bit ljudskog života jesu vjerska poimanja. Usavršavanje vjere pak predstavlja olakšavanje njenog razumijevanja i razjašnjavanje najrazličitijih tajnih misli. Na rasvjetljavanju vjerskih vrednota i istina skrivenih u tajanstvenim tminama radili su najveći umovi čovječanstva još od najstarijih vremena. Računa se da su oni postavili osnove svih velikih vjera. Prije svega, ako uzmemo religije za koje znamo, najviše vjerske vrijednosti sadržane su u indijskim Vedama, a poslije i u Uputama Mojsija, Bude, Konfučija, Lao Tzua, Isusa i Muhammeda. Svi inicijatori velikih religija bili su ljudi koji su to izvlačili iz starih vjerskih značenja na mnogo dublji, mnogo lakši i umu razumljiviji način. Ipak, oni su i pored toga, opet, bili "ljudi", pa iako su istinu u potpunosti razotkrivali ispod plašta pogrešaka, nisu mogli sve objasniti.
Pomislimo samo, iako ovi ljudi nisu postupali pogrešno, nakon njih dolaze njihovi učenici, daleko niže razine, koji će preokrenuti poimanje istine u svoj njenoj dubini, sve u namjeri da uljepšaju stvarnost, prilagode je svakome, a pri tome će dodati dosta nepotrebnih i, naročito, čudnih stvari. Kao rezultat toga bit će otežano ispravno poimanje istine za čovjeka. Koliko god istraživali vjere, koliko god više teolog razjašnjavao stvarnost, na ovaj se način sve više udaljava od osnove, a te promjene sakrivaju i zamagljuju istinu.
Kad je riječ o ovome, i u najstarijim religijama ima toliko neobičnosti i svake vrste izvrnutih vjerovanja, izmišljotina koje sakrivaju lice stvarnosti. Jednako kao u najstarijim religijama: budizmu, bramanizmu, konfučijanstvu, toga ima i u taoizmu, svjetskim religijama, kršćanstvu ijudejstvu i, koliko god malo, ali ima, i u ovoj posljednjoj i najvećoj vjeri - islamu..."


"U mom je srcu Allahov nur, Njegovo je ime savjest."
Tolstoj

Pismo Lavu Tolstoju


Prošlo je od tada šest godina. Međutim, niti se očinsko srce Ibrahim-age umirilo, niti je majčinsko srce Jelene Vekilove prestalo nemirno kucati. Ono glavno što su čekali bilo je kojoj će vjeri služiti njihovi sinovi. Bog im je podario i treće dijete. Kćerka Rejhan imala je trinaest godina. "Kuda bi otišli i od koga bi dobili razuman savjet", razmišljali su. Oficijelni državni krugovi i teolozi nisu mogli pomoći u problemu porodice koja se našla u bezizlaznoj situaciji.
Između generala Ibrahim-age, njegovog starijeg sina Borisa (Farisa) s Tehnološkog instituta u Petersburgu i mlađeg, Olebija (Galiba), koji je bio oficir vojne škole Aleksejev u Moskvi, zapodjenuo bi se često ozbiljan razgovor o pitanju vjere u ovoj situaciji.
"Ko smo mi, kojem narodu pripadamo?"
Ovakvim upornim propitkivanjem braća su se često obraćala svojim roditeljima, tražeći rješenje svog problema.
Pogledajte kako Faris (Boris) Vekilov priča o ovoj situaciji.

"Bilo mi je 19 godina. Uporedo sa školskim obavezama, nije me napuštala misao o prelasku na islam.
Okolnosti 1904-1905. godine trebalo je da pomognu ostvarivanju ove moje namjere. Situacija s loše zamišljenim rusko-japanskim ratom, revolucionarnim duhom među narodom, prisilila je carsku vladu da donese neke liberalne odluke.
1904. godine objavljenje "Manifest o slobodi vjere".

Onima koji su iz bilo kojeg razloga napustili vjeru roditelja sad je bilo dozvoljeno da se toj vjeri vrate. Čovjek je trebao samo to željeti i sve je riješeno. Moji su roditelji bili iskusni ljudi, i kad sam tek bio došao u Petersburg, nisu vidjeli smisla da potežu ovo pitanje u neposrednoj blizini pobornika pravoslavne (hrišćanske) religije. U pismu koje je moja majka uputila Lavu Tolstoju može se primijetiti s koliko je pažnje razmišljala o postupcima. Da bi izbjegli neugodne događaje, dosta smo kasnili sa sprovođenjem namjere u djelo. Moj otac (Ibrahim-aga Vekilov) i majka, Jelena Vekilova, zaključili su da niko drugi osim inteligentnog pisca Lava Tolstoja ne bi mogao dati razuman odgovor na ovo ozbiljno porodično pitanje."
Jelena Vekilova, 2. marta 1909. godine, iz Tiflisa piše pismo Tolstoju i govori o individualnom prodičnom stavu prema vjeri.

"Dragi naš profesore Lave Nikolajeviču!
Nemam riječi da iskažem izvinjenje što sam Vas omela svojim pismom. Znam da je mnogo onih koji poput mene žele od Vas dobiti umno mišljenje. Ja se, i pored toga, opet obraćam Vama, pošto me je život doveo pred pitanje na koje nisam u stanju sama odgovoriti.
Pokušat ću Vam ukratko objasnti šta želim. Imam pedeset godina. Majka sam troje djece. Muž mije musliman. Vjenčali smo se zakonski (vjersko vjenčanje nismo obavili). Naša su djeca hrišćani. Kćerka mi ima 13, a jedan sin 23 godine i trenutno studira na Tehnološkom institutu u Petersburgu. Drugi sin ima 22 godine i oficir je u vojnoj školi Aleksejev u Moskvi. Moji sinovi traže od mene dozvolu da prihvate vjeru svog oca. Šta bi trebalo da uradim? Ja znam da je to sad moguće, a u isto vrijeme znam i za loše relacije sa stranim sunarodnicima koji ovdje žive. Moje sinove na ovu ideju nisu potakli neki sitni porodični problemi. Oni ovim ne očekuju ni materijalni boljitak niti imaju neki poseban statusni interes. Oni samo imaju za cilj da pomognu tatarskom (azeri-turskom) narodu koji je ostao neprosvijećen. Postojanje njegovim dijelom i međusobno ispomaganje za njih je ravno vjeri. Ja se, međutim, bojim da ih svojim razmišljanjem ne uputim u pogrešnom pravcu. Ja sam usamljena u ovim brigama... ah...kad bih Vam samo mogla napisati sve o svojim jadima, mukama, svojim unutrašnjim sukobima... Pišem ovo lijući suze majke koja ludo voli svoju djecu. Toliko sam raspamećena da sam došla u situaciju da od Vas tražim glas razuma, Vi, samo Vi sa svojim umom možete osjetiti kakav će rezultat imati ovo u današnjim uvjetima života. Moja briga se Vama može učiniti sitnom i jednostavnom, ali meni ona zadaje grozne muke.

Lave Nikolajeviču, Vi niste nikad uskratili svoje iskrene i vrijedne savjete malim ljudima poput nas. Znajući to, skupila sam hrabrost i uznemirila Vas ovim svojim traženjem. Molim Vas, utješite me. Puno, puno se izvinjavam što sam Vam oduzela dragocjeno vrijeme. Na taj me je korak primorala neizmjerna majčinska ljubav."

Srdačno uz Vas, Jelena Jefimovna Vekilova Tiflis, Učebniy Pereulok I, kuća 8


"Islam je uzvišeniji od krišćanstva."
Tolstoj

Odgovor Lava Tolstoja

Tolstoj ovako govori u uzvratnom pismu koje je poslao izjasne Poljane 15. marta 1909. godine:
"Jeleni Jefimovnoj (Vekilovoj),
Neizmjerno je dragocjena želja Vaših sinova da pomognu tatarskom narodu u prosvjećivanju. U ovakvoj situaciji ne mogu objasniti koliko je važno da prihvate islam. Uopće gledano, treba da Vam kažem, ja mislim da o pitanju kojoj će vjeri pripadati, čovjek treba sam sa sobom da odluči, a ne službenim priznanjem. Prema tome, Vaši sinovi ne moraju nikoga obavještavati o tome da smatraju da je islam za njih vjera viša od hrišćanstva i da prelaze izjedne vjere u drugu. A možda je to neophodno. U tom slučaju, međutim, ne mogu ništa kazati. Prema tome, Vaša bi djeca trebala odlučiti sama o tome da li će, ili ne, obavijestiti vladine organe o tome.

Što se tiče uzvišenosti islama spram hrišćanstva i posebno velikodušnosti namjere Vaše djece, od sveg se srca slažem s tim. Koliko god bilo čudno da to govori čovjek koji drži krajnje do hrišćanskih ideala i doktrina, u istinskom značenju, ja moram reći da nemam nikakve sumnje u to da je islam prema njegovom posebnom vanjskom odrazu, na neuporedivo višem nivou odhrišćanske crkve. Kad bi se govorilo o davanju prvenstva između hrišćanske crkve ili islamske vjere, svaki pametan čovjek bi nesumnjivo umjesto nerazumljivog Božanstva trojnih osobina, svetkovina iskupljenja grijeha, vjerskih obreda, molitvi Isusovoj majci, bezbrojnih molitvi svecima i njihovim slikama, uvijek smatrao uzvišenijom islamsku vjeru koja zapovijeda vjerovanje u jednog Boga, u kojoj je Muhammed Božiji rob i poslanik. To drugačije i ne može biti.

Kao što se usavršava (sazrijeva) vjerska osnova koja čini bit života svakog pojedinca i cijelog čovječanstva, tako se razvija i usavršava sve u životu. Kad je riječ o sazrijevanju vjere, to je onda njeno pojednostavljivanje, rasterećivanje od svega što ju čini nerazumljivom i nepojmljivom. To je upravo ono što su radili učenjaci koji su postavljali osnove vjere još od najstarijih vremena, uklanjanje svega što vjerske istine čini nerazumljivim. To su ona uzvišena vjerska poimanja koja prepoznajemo u svim vjerama, nalazimo ih i u indijskim Vedama, poslije u učenju Mojsija, Bude, Konfučija, Lao Tzua, kršćanstva i Muhammeda. Svi novi vjerski priklonici postali su veliki ljudi skidajući s vjere oklop krutog starog značenja i otkrivajući istine: dublje, jednostavnije i umu prihvatljivije. Postali su veliki ljudi, ali nisu mogli objasniti svu svjetlost istine, dubinu i jednostavnost bez razilaženja sa starim pogrešnim shvatanjem. Koliko god imali obavezu da ne prave greške, da sve što kažu bude izvorna istina, bez laži, učenicima koji su daleko ispod svojih učitelja prilično je teško omogućiti da vide pravu stvarnost, ako pri tom ne shvate činjenice u svoj njihovoj dubini, pri tome uzburkavajući nepoznate i nepotrebne elemente koji su joj dodati u želji da budu prihvatljivije i praktičnije prikazane.

Koliko god vjera da je svjesna ovih iskrivljavanja stvarnosti, njih je toliko da i kad budu otkrivene od onih koji služe vjeri, opet istina ostaje negdje u mraku. Upravo zbog toga i u starim religijama ima toliko čuda i i izmišljotina koji ne daju izići na svjetlo pravoj istini. Toga ima u najstarijoj vjeri, brahmanskoj, malo poslije nje i u jehudijskoj vjeri, pa onda kod Bude, Konfučija, u taoizmu, poslije u kršćanskoj i na kraju u islamskoj, kao posljednjoj vjeri. S ovog gledišta islam je u najpovoljnijoj situaciji.

Kad bi se iz islamske vjere odbacilo sve ono što je strano i neprirodno i glavne vjerske i duhovne doktrine Muhammedove vjere postavile na izvorne temelje, prirodno je da bi se osnove svih velikih religija i naročito osnove kršćanskih doktrina koje priznaju stvarnost našle u istom.2

Pišem Vam ovako nadugo i naširoko da biste svojim sinovima prenijeli ovo, i da biste mogli iskoristiti ova razmišljanja u realizaciji njihovih dobrih ideja. Pomoći da se s velikih istina koje čine kvalitet vjere skine crna zavjesa jedna je od najboljih stvari koje može uraditi čovjek. Ako Vaši sinovi ovo smatraju svojom porodičnom obavezom, onda će njihov život biti pun i savršen. Ne znam da li Vi i Vaši sinovi znate za dva učenja u islamu koja posebno zahtijevaju čuvanje od pogrešnih ideja i opsesija koje bi mogle sakriti istine uzvišenih temelja?

Obje ove spomenute grupe istraživane su i još se istražuju. Jedna od njih su behaije, koji su iz Irana došli na područje Turske i tu se naselili. Behaije su dobile ime po sinu Behaullaha koji je živio u Akki. Samo, ovaj mezheb koji prihvata jedinstvenu ljubav kao vjerovanje cijelog čovječanstva ne uvažava nikakav oblik pobožnosti.

Drugo, pristalice grupe koja se pojavila u Kazanu nazivaju sebe "Allahovom vojskom" i "vaisovcima", prema imenu osnivača pokreta. I ovo vjerovanje zasnovano je na ljubavi, i sljedbenici se drže daleko od svega što je protivno ljubavi. Vođe ovog pravca ili tarikata hvataju se i zatvaraju.

Ako moja razmišljanja budu na bilo koji način koristila, bit će mi jako drago da me Vi ili Vaši sinovi obavijestite o njihovim odlukama u vezi s ovom stvari."

Lav Tolstoj



Vidi se da jeTolstoja jako uzbudilo pismo koje je napisala ova majka. To se može shvatiti iz pisma napisanog nabrzinu i na četiri stranice. Tolstojeva rečenica: "Ja moram red da nemam nikakve sumnje u to da je islam prema njegovom posebnom vanjskom odrazu na neuporedivo višem nivou od hrišćanske crkve" konačni je odgovor na zabrinutost porodice.

Pismo je u porodici čitano kao sudska odluka i tako je i prihvaćeno.
Nakon Tolstojevog pisma, Vjerska zajednica Zakavkazja u Tiflisu učlanila je sinove generala Ibrahim-age Vekilovog, i tom su prilikom dobili i službenu potvrdu potpisanu od muftije Mirze Husejn-ef. Kavipzadea. Mladići su dobili službeno i nova imena: Boris je postao Faris, a Kleb je sad bio Galib.

Original pisma koje je Lav Tolstoj uputio Jeleni Vekilovoj, Muzeju Lava Tolstoja u Moskvi poklonio je 1978. godine Jelenin sin Faris. Pisma su i danas izložena u ovom muzeju.


"Za muslimane nema drugog boga osim Allaha, A Muhammed je Njegov poslanik."
Tolstoj

Bilješke iz Jasne Poljane

Svoja uvjerenja vezana za islamsku vjeru slavni pisac Lav Tolstoj nije iskazao samo u pismima Vekilovoj. Veliki broj njegovih prijatelja i kolega u poslu, koje je imao u blizini, pisao je i govorio o dubokim razgovorima s Tolstojem, a u vezi s islamskom vjerom i ličnosti Muhammeda. Prvi jasan Tolstojev iskaz o prihvatanju islama može se naći u slijedećim navodima.

Slovak D. P. Makovitski bio je šest godina privatni Tolstojev Ijekar. Na osnovu bilježenja razgovora koje je Tolstoj u to vrijeme vodio s brojnim prijateljima, on je napisao veliko djelo pod nazivom Pored Tolstoja, u periodu 1904-1910.
Djelo je u četiri toma prvi put objavljeno u Moskvi, 1979. godine, i to pod naslovom Bilješke izjasne Poljane. Na 356 strana trećeg toma navedeni su Tolstojevi porodični razgovori. Čitalac tu ponovo može biti svjedokom Tolstojevog srčanog suosjećanja prema brigama životne saputnice generala Ibrahim-age Vekilovog, kao i njegovih osjećaja prema islamskoj vjeri.
Pogledajte kako doktor Dušan Petrovič Matkovski opisuje ovu situaciju:
"13. marta 1909. godine, Lav Nikolajevič Tolstoj u jednom razgovoru reče: 'Dobio sam pismo od jedne majke. Piše da je otac njene djece musliman, a ona hrišćanka. Ima dva sina: jedan je student, drugi oficir. Obojica žele preći na islam.“

Na ove Tolstojeve riječi, Sofija Andrejevna (Tolstojeva supruga) reče: 'Možda njeni sinovi hoće postati muslimani zato što tako mogu imati više žena?'
Tolstoj će na to: 'Ma ne.... Kao da je i kod nas malo onih koji imaju više žena? Dok sam razmišljao o ovom pismu, mnogo šta mije postalo jasnije. Muhammed se nije nikad slagao s evangelističkim (kršćanskim) shvatanjima. On nije čovjeka smatrao Bogom, niti seje sam poistovjećivao s Njim. Za muslimane nema drugog boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov poslanik. U tome nema ničeg zagonetnog niti sumnjivog.'
Sofija Andrejevna (Tolstojeva supruga) sada upita: 'A šta je bolje? Kršćanstvo ili islam?'
Tolstoj: 'Za mene je to jasno, islam je bolji, uzvišeniji.' Nakon kraće šutnje, Lav Nikolajevič ponovi: 'U međusobnom poređenju islam je uzvišeniji. Menije islam puno pomogao.'
Mihail Vasilijevič (Tolstojev prijatelj) reče: 'A Nekrasovi iz Zaporožja? Oni su prešli na islam...'
'Kako se razvijao čovjek, tako su se razvijale i osnove vjerovanja, taoizam, budizam, hrišćanstvo... Osnove svih njih jesu, ustvari, iste. Kako vrijeme prolazi, to jedinstvo i jednostavnost sve su jasniji...'"




Zabrinuta majka Jelena Vekilova

Osamdesetak godina nakon dopisivanja slavnog pisca i zabrinute majke, u listu "Literetarnuva Gazeta" (br. 7,1991.) objavljen je dosije u vezi s porodičnim pismom generala Ibrahim-age Vekilova. Dosije je bio posvećen jedinstvenom Kur'ani-kerimu, u kojem su sabrana sva učenja islamske vjere. To je bio dobar početak za hiljade ruskih čitalaca koji su htjeli jasne i nepretjerane informacije o temeljima islamskog vjerovanja. Novine koje su posvetile više poglavlja pismu Lava Tolstoja Jeleni Vekilovoj morale su priznati da "nažalost, nemaju nikakvih informacija o samoj Jeleni Vekilovoj".
U Azerbejdžanu je bila samo jedna osoba koja je mogla odgovoriti na ovo pitanje: jedina unuka generala Ibrahim-age, Galibova kći, prof. Lejla Vekilova. Potomak jedne vojničke porodice, Vekilova, ovako opisuje svoje bližnje:
"Moja se baka Jelena s djedom, mladim oficirom Ibrahimom Vekilovim, upoznala na jednom oficirskom druženju u Tiflisu. Naša loza Vekilovih potječe od Kozaka iz grada na granici Azerbejdžana. Rod Zadegana, kojima pripada naša loza postoji službeno već više od 350 godina. On je domovini podario veliki broj ratnika, učenjaka, pisaca i pjesnika. Dvoje su se mladih zavoljeli. Na putu njihovoj sreći samo je stajala razlika u vjerskoj pripadnosti. Azerbejdžanac Ibrahim Vekilov bio je musliman, a Jelena Jermolajeva bila je pravoslavka (hrišćanka). Prema ondašnjim zakonima Ruskog carstva, za sklapanje braka jedan od supružnika morao je promijeniti vjeru. Međutim, ni moj djed, a ni baka, nisu mogli protiv vjerskog odgoja koji su ponijeli iz svojih porodica. U takvoj situaciji, Ibrahim-aga Vekilov obraća se ruskom caru. Nakon dugog natezanja data im je dozvola za vjenčanje. Međutim, djeca koja se rode u ovakvom braku, opet, prema zakonima Ruskog carstva, trebalo je da budu odgojena kao pravoslavci (hrišćani).
Tako je Jelena krstila svoje troje djece: kćer Rejhan, sinove Borisa i Kleba. Međutim, djeca su pod utjecajem svoje rodbine bila naklonjena islamskoj vjeri, pa će uz Tolstojev poticaj i prihvatiti islam..."


Tolstoj i nakšibendije


Na Tolstojev osamdeseti rođendan, puno prostora u novinama i časopisima koje su izlazile na kazan-tatarskom turskom jeziku, odvojeno je za napise o ovom piscu. Poznati tatarski pisci, poput Abdullaha Tukaja, Fatiha Emirhana, Fatiha Kerimija, pisali su o Tolstoju. U izdavačkim kućama kakve su "Fikir", "Ideal", "Vakit", El-lslah" i "Sura" pisali su se tekstovi i tekstovi o razumijevanju Tolstojeve filozofije i njegovom mjestu u svjetskoj književnosti. Među tim napisima našla se i korespondencija Tolstoja i nekih tatarskih pisaca. Pismo koje privlači najviše pažnje jeste upitnik s pet tačaka iz 1909., a koji je Tolstoju poslao Fatih Murtazin, jedan od autora časopisa "Iktisat". Tolstojev odgovor uslijedio je 9. januara 1910. godine. Prijevod njegovog pisma na tatarskom jeziku bit će objavljen u broju 11. časopisa "Iktisat" (1910.).

U Tolstojevom odgovoru prepoznajemo jedan humanistički pristup kad kaže daje "svaka vjera lijepa i svaki čovjek koji vjeruje treba tražiti smisao života, da voli ljude". Ono stoje bilo zanimljivo u svemu ovom, osim pisma u kojima slavni pisac odgovara na pitanja, jeste to što je on Murtazinu iz časopisa poslao i jednu malu knjižicu pod naslovom „Jedan hadis svaki dan.“ U ovoj knjižici Tolstoj navodi Muhammedove riječi i dodaje: "Ove Božije (melodične) riječi potrebne su pripadniku svake vjere." U pismu koje je izašlo u časopisu, Tolstoj priznaje daje o islamu učio od ruskih misionara, pošto nije znao arapski. Prema prof. dr. Elfine Sibgatullinoj, misionari o kojima govori Tolstoj bila su jedna zanimljiva sufijska skupina 1860. godine među Tatarima, lako je njen osnivač, Bahauddin Vaisov, pripadao nakšibendijskom tarikatu, bio je mislilac otvoren za novine u tarikatskoj filozofiji kao neminovnosti društvenog života tog vremena... Međutim, zbog kritike vladine politike u pismu koje je poslao ruskom caru, Bahauddin Vaisov poslan je u izgnanstvo. Prema prof. dr. Elfine Sibgatullinoj, Bahauddin Vaisov i Tolstoj sretali su se i nalazili zajednička gledišta o nekim temama. Poput Vaisova, čak je i Tolstoj došao na ideju da se udalji iz zemlje i društva.

PREUZETO SA: navrelumudrosti.com

Obaveznost i vrijednost pozivanja u Allahovu vjeru



 Poziv u Allahovu vjeru je pozivanje u dobro i istinu. Ovaj poziv temelji se na pravdi i dobročinstvu, i to je poziv u ono čemu teži neiskvarena ljudska priroda, prihvata zdrav razum i ono za čim žude čiste ljudske duše.
To je poziv u vjerovanje u Uzvišenog Allaha i općenito poziv u ispravno vjerovanje koje prihvataju zdrava srca i prema kojem su raširena ljudska prsa.
To je poziv u tevhid, tj. priznavanje da je samo Allah istinski Stvoritelj, da samo On zaslužuje da bude obožavan, i da On ima svoja lijepa imena i svojstva koja su samo Njemu primjerena i koja ne nalikuju svojstvima ljudi.To je poziv u čvrsto uvjerenje da je samo Allah Uzvišeni Jedan i Jedini u Svome rububijjetu i da u njemu nema sudruga, tj. da osim Njega nema istinskog Stvoritelja, niti da iko osim Njega istinski i apsolutno upravlja i vlada ovim kosmosom. Srce čovjeka koji ima ovakvo uvjerenje neće se vezati ni za koga drugoga osim za Allaha, te će njegov strah, nada i oslonac biti usmjereni samo ka Allahu Uzvišenom.
Poziv u Allahovu vjeru je i poziv u čvrsto vjerovanje da je Allah taj koji je istinski sudija Svojim robovima, te da im je On odredio sudbinu i da im samo On ima pravo propisati zakone kojih se oni trebaju i moraju pridržavati. Ovakvim vjerovanjem i uvjerenjem staje se ukraj parničenju pred zakonima koje Allah nije propisao, te se odbacuje svaki sud koji je u suprotnosti sa onim što su presudili Allah i Njegov Poslanik,